Gavrila Principa 51, Podgorica prgizanas@gmail.com +38269345069

Da li će se prof. Blažić kandidovati za predsjednika?

 

Dolaskom na neku državnu poziciju nisam apsolutno opterećen… ta odluka ne zavisi samo od mene, već i od samog ambijenta, kao i želja, potreba građana i građanki Crne Gore, rekao je, pored ostalog,  prof. dr Đorđije Blažić, lider GI Za nas, gostujući na People TV, najavljujući da će eventualnu odluku o kandidaturi saopštiti početkom sljedeće sedmice.“Itekako sam imao prilike za tako nešto i ranije, pa čak i konkretnih ponuda, još od 90-tih godina, pa nadalje. Iskreno sasvim, to me nikada nije puno interesovalo. Prepustio sam to onima koji, eto, vole da se bave politikom. Moja orijentacija je uvijek bila naučna i pedagoška. Ta vrsta odluke ne zavisi samo od mene, već i od samog ambijenta kao i želja, potreba građanki i građana Crne Gore”.

Koliku moć u ovom trenutku zaista može da ima predsjednik?

“Zavisi sve od ugla iz kojeg posmatrate to pitanje. Po mom mišljenju, mi u Crnoj Gori već dugi niz godina imamo predsjednika koji se ne ponaša kao predsjednik, i koji se najmanje bavi svojim poslom.

Godinama unazad javno kritikujem aktuelnog predsjednika. Postavljam uporno pitanje zašto ćuti dok imamo blokirane državne institucije. Jasno je da partijskim oligarhijama ne bi odgovaralo ako bi on počeo da preuzima Ustavom propisane nadležnosti. Zar primjer zloupotrebe položaja gdje je na proslavi jubileja državnosti Crne Gore govorio predsjednik Vlade, a ne predsjednik države, što je bio dužan, ne govori dovoljno u prilog mojoj primjedbi? Predsjednikova je obaveza da predstavlja državu i u zemlji i inostranstvu”.

Koji biste prvi korak napravili kao predsjednik Crne Gore?

“Dug je spisak niza promjena, ali među prvima bi svakako bilo djelovanje u pravcu ispunjavanja prioriteta vraćanje suverenosti građanima kroz neposredne izbore odbornika i poslanika, kao što biraju predsjednika države i uvođenje vladavine prava. Da bi se to desilo, potrebno je uvođenje državnih, umjesto partijskih institucija”.

Koji su po Vama ključni problemi u Javnoj upravi?

“Dominantan problem u državnoj upravi je nastao prevashodno zbog nedostatka kapaciteta većine zaposlenih. Nažalost, glavni i jedini kriterijum zapošljavanja u javnom sektoru je godinama unazad partijska podobnost. Problem je i organizacione prirode što nemamo izgrađen i zaokružen sistem javne uprave, a naročito javnih agencija, drugih javnih tijela, posebno javnih službi, što se kontinuirano provlači kroz sve tri reforme evo već 15 godina. Gomilanje i nekritičko osnivanje javnih subjekata je jedan od osnovnih instrumenata partijskog zapošljavanja kojim se utiče na izborne volje birača.

Glomaznosti javnog sektora je ogromno opterećenje za budžete i njihova racionalizacija je neophodna uz obezbjeđenje kompetentnog, a ne partijskog kadra”.

Duže od 30 godina se na naučnom i pedagoškom nivou bavite temama organizacije države, a posebno onim sa aspekta javne uprave. Zar ne bi bilo prirodno da se kandidujete, kad su upravo te teme ključan zadatak predsjednika?

“Jako je važan profil osobe koja će da bude predsjenik. Od izuzetne je važnosti dignitet same institucije predsjednika države koji je ozbiljno narušen. Dijelom je i pitanje autoriteta same osobe koja obnaša takvu jednu funkciju. Postoji s druge strane formalno-pravni aspekt njegovog djelovanja, ograničen ustavno-pravnim normama. To su, rekao bih, neka vrsta perifernih nadležnosti, među kojima su neke zakonodavne, koje su veoma restriktivno postavljenje. Ustav međutim daje ovlašćenje zakonodavcu da se ovlašćenja predsjednika mogu proširiti zakonom i u nekim oblastima bi to bilo nužno uraditi”.

Na koji biste način djelovali kao predsjednik?

“Kod kreiranje javnih politika predsjednik ima veliku odgovornost, često i direktnu kroz korišćenje prava suspenzivnog veta (da ne proglasi zakon koji je Skupština donijela već ga vrati Parlamentu na dalje usaglašavanje). To je, međutim, samo pravna mogućnost koju ima. Političkim djelovanjem na osnovu svog autoriteta i autoriteta funkcije, predsjednik takođe može da utiče na kreiranje javnih politika, posebno kroz ulogu koju ima u međunarodnim odnosima.

Predsjednik može da snagom ličnog autoriteta prekine tradiciju da državne institucije donose odluke na osnovu partijskih odluka, a ne na osnovu Ustava i zbog toga imamo dosta neustavnih zakona, ali ne i Ustavnog suda koji bi se tim zakonima pozabavio”.

Kada pominjete građanskog kandidata, da li mislite na onog kojeg bi kandidovali građani, ili na nekog iz redova tzv. “građanske opozicije”?

“Da budem sasvim jasan, za mene je građanski kandidat onaj koji dobije za kandidaturu podršku građana, a ne onaj koji traži i dobije to od strane političkih partija”.

Komentar na kandidaturu Vasilija Miličkovića?

“Gospodin Miličkovic je već ranije saopštio svoju odluku o tome. On je takođe neko ko dolazi iz građanskog konteksta i koji već vodi proces svoje kandidature i svakako mu iskreno želim puno uspjeha. Za mene, lično, veoma je važno što postoji jedan takav kandidat i to je veliki iskorak sa aspekta demokratizacije društvenih odnosa u Crnoj Gori. To prepoznajem kao početni iskorak u procesu departitotokratizacije društvenog ambijenta”.

Kako biste štitili prava radnika u odnosu na trendove ponašanja poslodavaca prema njima?

“Postoje institucije sistema koje su nadležne da štite prava radnika, u prvom redu su to sudovi. Djelovao bih u pravcu prihvatanja međunarodnih standarda i konvencija međunarodne organizacije rada kada su u pitanju prava radnika i značajnijem jačanju institucionalnog okvira koji bi trebalo da u kontaktu sa sindikatima, državom i poslodavcima taj odnos uredi na poznatom standardima.

Istina je i da je jako je teško i zahtjevno uskladiti odnose države sa jedne, poslodavaca s druge i radnika sa treće strane, ali sam uvjeren da, ako ima dobre volje i namjere, da je i to moguće kao i drugim demokratskom sistemima”.

Kako biste “branili” pobjedu na izborima (ako bi DPS opet pokušao da je preotme kao 2013)?

“Ne vidim šta bi tu imalo da se brani, ako ste pobijedili. Neko može da ima apsiraciju da dokazuje da izbori nijesu bili fer, da su postojale nezakonitosti, pritisci, ucjene i politička korupcija, što je inače obilježje svakih izbora kod nas. Svakako da bih reagovao i pokrenuo adekvatne procese i na njima istrajao, ako bi postojali dokazi o neregularnostima.

Pravna sredstva stoje na raspolaganju svima i treba ih koristi bez obzira na institucije ovakve kakve su, ali na žalost, boljih još nemamo i treba da se izborimo za njih”.

Šta biste preduzeli povodom pada nataliteta u zemlji?

“Nedostaje politička volja da se donese i realizuje valjana stimulativna politika. Ne radi se o nemaštini kao o ključnom problemu zbog kojeg se dešava pad nataliteta. Stvar je to, prije svega, vođenja ekonomskih i socijalnih politika. Smisleno je postaviti pitanje – za koga se danas u CG u stvari vode socijalna i ekonomska politika? Ako znamo da je sistem u značajnoj mjeri koruptivan, i da se, recimo, dječiji dodaci primaju i duže od 30 godina, te da se socijalna davanja često upućuju partijskim vojnicima, jasno je se o natalitetu ne brinu oni koji bi trebali”.

Stiče se utisak u javnosti da eventualna kandidatura plaši mnoge od aktera javne političke scene. Moguće je na društvenim mrežama pročitati pokušaje tzv. “preventivnog prljanja”, pa se za tu svrhu koriste glasine da “nijeste dovoljno Crnogorac” s jedne, te da ste “sistemski igrač” s druge strane. Da li bi Crna Gora zaista bila u opasnosti ako biste Vi stali na čelo države?

“Vrlo je važno da pojasni zašto se takve glasine šire. Sadašnja crnogorska vlast počiva ne temelju podjela tokom posljednjih 28 godina upravo održavajuči ambijent podjela na “naše” i “njihove”. Radi se o starom jako dobro poznatom principu vladanja: zavadi pa vladaj. Takve udbaške glasine uglavnom ignorišem jer ne zaslužuju pažnju jer dolaze od dojučerašnjih srpskih šovinista, a sada komercijalnih Crnogoraca.

Ali, kad odlučim da reagujem, uvijek odgovaram isto. I jednima i drugima. Prvima poručujem da mjere svoju komercijalnu “crnogorštinu”, i nema potrebe da se bave mojom, a drugima neka se malo edukuju i poslušaju desetine TV emisija u kojim sam gostovao zadnjih 14 godina i stotine tekstova u medijima pa možda i nauče nešto osim da slušaju sefove.

Na referendumu sam glasao svim srcem i dušom ZA Crnu Goru i to dobro znaju svi moji bliski prijatelji drugovi, oko toga nema nikakve dileme. Ono što želim posebno da naglasim je činjenica da nijesam glasao za ovakvu kriminalizovanu i privatizovanu Crnu Goru kakvu imamo danas.

Kad možemo da očekujemo Vašu odluku o eventualnoj kandidaturi na predsjedničkim izborima?

“Ne mogu da preciziram. Nijesam opterećen tom vrstom odluke. Ona će svakako da zavisi od konsultacija sa bliskim osobama, prevashodno sa mojom porodicom. Evo, da sačekamo i vidimo šta će da saopšte prilikom raspisivanja i koji datum izbora će da bude saopšten. Očekujte moju odluku početkom naredne sedmice, svakako.

2 Comments on “Da li će se prof. Blažić kandidovati za predsjednika?

  1. Da se predsjednik bira na osnovu kvalifikacija (sto i jeste pravilno) profesor Blazic bez ikakvog razmisljanja zasluzuje predsjednicku fotelju. Medjutim, samo oni koji su spremni na svakojake malverzacije, kupovinu glasova, utjerivanje straha, manipulisanje neinformisanim i obmanjenim gradjanima mogu se, dokazano, kandidovati. Nije rijec samo o mafijaskoj postavi DPS-a, vec i opozicije, razlika je u tome sto DPS to vec uigrano radi godinama, dok opozicija jos “uci” te metode. Mislim da svaki gradjanin sa iole zdravog razuma mora podrzati kandidaturu profesora Blazica.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *